Dijabetes je kronično metaboličko stanje obilježeno povišenom razinom glukoze u krvi zbog nedostatka ili neadekvatne djelotvornosti inzulina. Inzulin je hormon koji omogućava stanicama iskorištavanje glukoze za energiju; kada njegov učinak izostane, glukoza se nakuplja u krvi i uzrokuje širok spektar simptoma i komplikacija.
Simptomi dijabetesa uključuju pojačanu žeđ, češće mokrenje, umor, neobjašnjiv gubitak težine (posebno u tipu 1), mutan vid i sporo zacjeljivanje rana. Rana dijagnoza i liječenje ključni su za sprječavanje akutnih i kroničnih komplikacija.
Terapija dijabetesa uključuje različite skupine lijekova, od oralnih do injekcijskih, koji se prilagođavaju tipu bolesti i individualnim potrebama. Liječnik odlučuje o kombinacijama i prilagodbama terapije prema stanju pacijenta.
Metformin (komercijalno: Glucophage, Siofor, Metfogamma) je prvi izbor u liječenju tipa 2; djeluje smanjenjem jetrene proizvodnje glukoze i poboljšanjem osjetljivosti na inzulin.
Sulfoniluree poput glimepirida i gliclazida potiču oslobađanje inzulina iz gušterače i često se dodaju kada je metformin nedovoljan.
Inhibitori DPP‑4 (sitagliptin, vildagliptin) povećavaju razinu inkretinskih hormona koji pospješuju izlučivanje inzulina kao odgovor na obrok; koriste se u kombinaciji s drugim lijekovima.
SGLT‑2 inhibitori (empagliflozin, dapagliflozin) smanjuju reapsorpciju glukoze u bubrezima, povećavaju izlučivanje glukoze mokraćom i povoljno utječu na srčano‑bubrežnu prognozu.
GLP‑1 agonisti (liraglutid, semaglutid) su injekcijski pripravci koji stimuliraju inzulin, usporavaju pražnjenje želuca i potiču gubitak tjelesne težine.
Načini primjene uključuju tablete za većinu oralnih lijekova, dok su GLP‑1 agonisti i inzulin subkutane injekcije. Doziranje se individualizira: obično se započinje niskom dozom s postupnim povećanjem prema toleranciji i terapijskom odgovoru, uz praćenje funkcije bubrega i nuspojava.
Inzulin predstavlja ključnu terapiju za mnoge osobe s dijabetesom. Postoji nekoliko tipova inzulina koji se razlikuju po brzini djelovanja i trajanju. Kratkodjelujući inzulin počinje djelovati nakon 15-30 minuta i koristi se prije obroka za kontrolu porasta šećera. Dugodelujući inzulin osigurava stabilnu razinu glukoze tijekom 12-24 sata. Kombinacije inzulina omogućavaju jednostavniju primjenu spajajući kratkodjelujući i dugodelujući inzulin u jednom pripravku.
Inzulinski penovi su najčešći način primjene inzulina zbog jednostavnosti korištenja. Iglice za penove dostupne su u različitim veličinama - od 4mm do 12mm, ovisno o potrebama korisnika. Kraće iglice su ugodnije za primjenu, dok duže mogu biti potrebne osobama s većom količinom potkožnog tkiva.
Pravilno čuvanje inzulina ključno je za njegovu učinkovitost. Neotvoreni inzulin čuva se u hladnjaku na temperaturi 2-8°C, dok se otvoreni može držati na sobnoj temperaturi do 28 dana. Tehnike ubrizgavanja uključuju:
Redovito praćenje razine glukoze u krvi temelj je uspješnog upravljanja dijabetesom. Omogućava pravovremeno otkrivanje hipoglikemije ili hiperglikemije te prilagođavanje terapije. Samokontrola glukoze pomaže osobama s dijabetesom donijeti informirane odluke o prehrani, tjelesnoj aktivnosti i terapiji.
U Hrvatskoj su popularne marke glukometara poput Accu-Chek, OneTouch, Contour i FreeStyle. Svaki glukometar zahtijeva specifične test trakice i lancete. Test trakice su jednokratne i moraju biti kompatibilne s vašim glukometrom. Lancete se koriste za probadanje prsta radi dobivanja kapi krvi.
Kontinuirani monitoring glukoze (CGM) predstavlja naprednu tehnologiju koja omogućava praćenje šećera 24 sata dnevno bez potrebe za čestim probadanjem prsta. Preporučuje se mjeriti šećer:
Dijabetes može uzrokovati ozbiljne akutne i kronične komplikacije koje značajno utječu na kvalitetu života. Akutne komplikacije uključuju hipoglikemiju - nagli pad razine glukoze u krvi koji se manifestira tremorom, prekomjernim znojenjem, zbunjenošću i može dovesti do gubitka svijesti. Hipoglikemija zahtijeva brzu intervenciju konzumacijom brzih ugljikohidrata poput dekstroze ili slatkih napitaka.
Dijabetička ketoacidoza (DKA) predstavlja životno ugrožavajuće stanje koje se često javlja kod dijabetesa tipa 1 i zahtijeva hitnu hospitalizaciju, intenzivnu rehidraciju i nadomjesnu inzulinsku terapiju.
Dugotrajno povišena razina šećera u krvi oštećuje male i velike krvne žile, što dovodi do ozbiljnih komplikacija:
Prevencija komplikacija temelji se na strogom održavanju ciljnih vrijednosti glikemije, kontroli krvnog tlaka i razine lipida, prestanku pušenja te redovitim preventivnim pregledima očiju, bubrega i stopala.
Uspješno upravljanje dijabetesom zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje prilagodbe životnog stila i prehrambenih navika. Pravilna prehrana temelji se na uravnoteženoj dijeti s kontroliranim unosom ugljikohidrata, davanjem prednosti cjelovitim žitaricama, svježem povrću, voću s niskim glikemijskim indeksom, nemasnim izvorima bjelančevina i zdravim mastima.
Važno je ograničiti unos jednostavnih šećera, prerađene hrane i zasićenih masti. Kontrola veličine porcija i praćenje unosa ugljikohidrata ključni su za stabilnu glikemiju. Osobe koje koriste inzulin trebaju naučiti tehniku brojenja ugljikohidrata za precizno doziranje lijeka.
Redovita tjelesna aktivnost od najmanje 150 minuta umjerene aktivnosti tjedno, kombinirana s vježbama snage dva puta tjedno, značajno poboljšava osjetljivost na inzulin i ukupno kardiometaboličko zdravlje. Kontrola tjelesne težine posebno je važna kod dijabetesa tipa 2.
Prestanak pušenja obavezno se preporučuje zbog smanjenja kardiovaskularnog rizika. Redoviti liječnički pregledi, laboratorijske kontrole HbA1c, lipidograma, krvnog tlaka te specializirani pregledi stopala i očiju ključni su za dugoročni uspjeh liječenja i sprječavanje komplikacija.
