HIV

Što je HIV i kako se prenosi

Definicija HIV-a i AIDS-a
HIV (Human Immunodeficiency Virus) je virus koji napada imunološki sustav čovjeka, točnije CD4 stanice (T-limfocite), koje su ključne za obranu organizma od infekcija i bolesti. Sama zaraza HIV-om ne znači automatski i AIDS. AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome) je napredovani stadij HIV infekcije koji se razvija kada imunološki sustav postane toliko oštećen da tijelo više nije u stanju boriti se s određenim infekcijama i tumorima. Uz modernu terapiju, većina osoba zaraženih HIV-om nikada ne razvije AIDS. HIV je otkriven početkom 1980-ih godina, a u Hrvatskoj je prvi slučaj zabilježen 1986. godine. Od tada se sustavno prati epidemiologija bolesti i razvijaju programi prevencije.

Načini prenošenja
HIV se prenosi isključivo kroz određene tjelesne tekućine zaražene osobe. Najčešći načini prenošenja su:

Nezaštićeni seksualni kontakt (vaginalni, analni ili oralni) s osobom koja živi s HIV-om
Dijeljenje igala, šprica ili druge opreme za injektiranje droga
Prijenos s majke na dijete tijekom trudnoće, poroda ili dojenja
Transfuzija zaražene krvi ili transplantacija organa – danas iznimno rijetko zbog sustavnog testiranja darivatelja

Kako se HIV NE prenosi
Važno je znati da se HIV ne prenosi svakodnevnim socijalnim kontaktom. Ne možete se zaraziti rukovanjem, zagrljajima, kašljanjem ili kihanjem. HIV se također ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo i piće, korištenjem bazena, toaleta ili tuševa, niti ubodom insekata poput komaraca. Edukacija o načinima koji nisu mogući za prijenos virusa ključna je za smanjenje neopravdane stigme u društvu.

Simptomi i dijagnoza HIV-a

Rane faze zaraze
U prvih dva do četiri tjedna nakon zaraze mnoge osobe doživljavaju akutnu HIV infekciju sa simptomima sličnim gripi – povišena temperatura, umor, otečeni limfni čvorovi, grlobolja, osip na koži i bolovi u mišićima. Ova faza često prolazi nezapaženo ili se zamijeni s drugom bolešću. Nakon toga slijedi latentna faza u kojoj virus ostaje aktivan, ali na niskoj razini, a osoba možda nema nikakvih vidljivih simptoma – ova faza može trajati i više od deset godina bez terapije.

Napredovala faza i AIDS
Ako se HIV ne liječi, broj CD4 stanica pada ispod 200 po mikrolitru krvi, što označava razvoj AIDS-a. U toj fazi organizam postaje podložan tzv. oportunističkim infekcijama – bolestima koje zdravi imunološki sustav lako suzbija, poput pneumocistične pneumonije, toksoplazmozne infekcije mozga ili određenih vrsta raka. Upravo zbog toga je rano otkrivanje HIV-a od presudne važnosti – što ranije počne liječenje, to su šanse za normalan i dugotrajan život veće.

Testiranje u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se testiranje na HIV može obaviti u specijaliziranim centrima za testiranje, infektološkim klinikama i bolnicama, ali i kod liječnika opće prakse. Dostupno je anonimno i besplatno testiranje na HIV, a informacije o lokacijama savjetovališta možete pronaći putem HZJZ-a (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) i HUHIV-a. Koriste se brzi testovi koji daju rezultat već za 20 minuta, testovi na antitijela i kombinirani testovi, kao i PCR testovi koji mogu detektirati virus već nekoliko dana nakon izloženosti. Rezultati standardnih testova dostupni su najčešće u roku od jednog do nekoliko dana.

Liječenje HIV-a – Antiretrovirusna terapija (ART)

Što je antiretrovirusna terapija
Antiretrovirusna terapija (ART) je kombinacija lijekova koji sprječavaju razmnožavanje HIV-a u organizmu. Cilj terapije je postizanje nedetektabilne razine virusa u krvi, što znači da virus i dalje postoji u tijelu, ali u toliko maloj količini da ga standardni testovi ne mogu detektirati. Osoba s nedetektabilnom virusnom razinom ne može spolnim putem prenijeti HIV na drugu osobu – ovaj princip poznat je kao U=U (Undetectable = Untransmittable), što je potvrđeno brojnim međunarodnim istraživanjima.

Klase antiretrovirusnih lijekova
Antiretrovirusni lijekovi dijele se u nekoliko klasa prema načinu djelovanja: inhibitori nukleozidne reverzne transkriptaze (NRTI), inhibitori nenukleozidne reverzne transkriptaze (NNRTI), inhibitori proteaze (PI), inhibitori integraze (INSTI) te inhibitori fuzije i ulaska virusa u stanicu. Suvremene terapije najčešće kombiniraju lijekove iz više klasa u jednoj tableti, čime se pojednostavljuje uzimanje i povećava učinkovitost.

Lijekovi dostupni u Hrvatskoj
U Hrvatskoj su dostupni suvremeni antiretrovirusni lijekovi koji se propisuju isključivo kroz specijalizirane bolničke centre za liječenje HIV infekcije. Među njima su Biktarvy (biktegravir, emtricitabin, tenofovir alafenamid), Triumeq (abakavir, dolutegravir, lamivudin), Genvoya (elvitegravir, kobicistat, emtricitabin, tenofovir alafenamid), Descovy (emtricitabin, tenofovir alafenamid), Truvada (emtricitabin, tenofovir dizoproksil fumarat), Atripla (efavirenz, emtricitabin, tenofovir), Isentress (raltegravir) i Kivexa (abakavir, lamivudin). Odabir terapije ovisi o individualnom stanju pacijenta i procjeni infektologa.

Važnost redovitog uzimanja terapije
Redovito uzimanje propisane terapije bez preskakanja doza iznimno je važno. Nepravilno uzimanje može dovesti do razvoja rezistencije virusa na lijekove, što otežava buduće liječenje. Uz dosljednu terapiju, osobe koje žive s HIV-om mogu voditi potpuno normalan, aktivan i dug život uz minimalne nuspojave.

PrEP i PEP – Prevencija HIV zaraze

Što je PrEP
PrEP (preekspozicijska profilaksa) je metoda prevencije HIV-a namijenjena osobama koje nisu zaražene, ali su izložene povećanom riziku zaraze. Redovitim uzimanjem PrEP-a smanjuje se rizik od zaraze HIV-om za više od 99%. PrEP je posebno preporučen za osobe s više spolnih partnera, muškarce koji imaju spolne odnose s muškarcima, partnere osoba koje žive s HIV-om i osobe koje injektiraju droge. Uzima se svakodnevno kao kontinuirana zaštita, ili po modelu „on-demand" – prema potrebi prije i nakon rizičnog kontakta.

PrEP lijekovi u Hrvatskoj
Standardni lijek za PrEP u Hrvatskoj je Truvada (emtricitabin i tenofovir dizoproksil fumarat), a sve češće se koristi i novija opcija Descovy (emtricitabin i tenofovir alafenamid) koja ima povoljniji profil za bubrege i kosti. Recept za PrEP izdaje infektolog u specijaliziranom centru, a dostupnost se postupno poboljšava unutar hrvatskog zdravstvenog sustava.

Što je PEP
PEP (postekspozicijska profilaksa) je hitna mjera prevencije koja se koristi nakon moguće izloženosti HIV-u – primjerice nakon nezaštićenog spolnog odnosa ili uboda iglom. PEP mora početi unutar 72 sata od izloženosti, što znači da je potrebno odmah potražiti pomoć u hitnoj medicinskoj službi ili infektološkoj klinici. Terapija traje 28 dana i mora se redovito uzimati bez prekida kako bi bila učinkovita.

Razlike između PrEP-a i PEP-a

PrEP – uzima se preventivno, prije moguće izloženosti, za osobe u rizičnim situacijama; planirana, dugotrajna zaštita
PEP – uzima se hitno, nakon što je do moguće izloženosti već došlo; mora početi unutar 72 sata i traje 28 dana

Život s HIV-om – Svakodnevica i podrška

Kvaliteta života uz HIV
Uz pravovremenu dijagnozu i redovitu antiretrovirusnu terapiju, osobe koje žive s HIV-om mogu imati normalan životni vijek. Redovite kontrole CD4 stanica i virusnog opterećenja ključne su za praćenje uspješnosti liječenja. Uravnotežena prehrana, tjelovježba i briga o mentalnom zdravlju jednako su važni kao i uzimanje lijekova – cjelovit pristup zdravlju čini temelj kvalitetnog života.

HIV i seksualni život
Osobe s HIV-om koje su postigle nedetektabilnu virusnu razinu ne prenose virus spolnim putem. Ipak, kondomi ostaju preporučena dodatna zaštita, posebno od drugih spolno prenosivih infekcija. Otvorena i iskrena komunikacija s partnerom temelj je zdravih odnosa i sigurnog spolnog života.

HIV i trudnoća
Žene koje žive s HIV-om mogu imati zdravu trudnoću i roditi zdravo dijete. Uz odgovarajuću antiretrovirusnu terapiju tijekom trudnoće i poroda te izbjegavanje dojenja, rizik prijenosa virusa na dijete može se smanjiti na ispod 1%. U Hrvatskoj su žene s HIV-om zbrinute unutar specijaliziranih protokola praćenja trudnoće u suradnji ginekologa i infektologa.

Podrška i organizacije u Hrvatskoj
U Hrvatskoj djeluje HUHIV – Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnih hepatitisa, koja pruža informacije, savjetovanje i psihosocijalnu podršku osobama koje žive s HIV-om. Crveni križ i brojna savjetovališta diljem Hrvatske nude dodatnu pomoć. Dostupna je i psihološka podrška te grupe međusobne pomoći. Za sve informacije i kontakte možete se obratiti i HZJZ-u ili potražiti resurse putem službenih web stranica ovih organizacija.

Stigma, prava i prevencija u društvu

Borba protiv stigme
Stigma vezana uz HIV često je rezultat neznanja i predrasuda koje su nastale u ranim desetljećima epidemije. Stigma može spriječiti osobe da se testiraju, zatraže pomoć ili redovito uzimaju terapiju – što ima izravne negativne posljedice na javno zdravlje. Edukacija cijelog društva, posebno mladih, ključni je alat za promjenu stavova i stvaranje okruženja u kojemu se osobe koje žive s HIV-om osjećaju prihvaćeno i sigurno.

Prava osoba koje žive s HIV-om u Hrvatskoj
Osobe koje žive s HIV-om u Hrvatskoj zaštićene su zakonima koji zabranjuju diskriminaciju na temelju zdravstvenog stanja. Imaju pravo na privatnost i povjerljivost dijagnoze, što uključuje i radno okruženje. Poslodavac nema pravo tražiti informacije o HIV statusu zaposlenika, a otkrivanje dijagnoze bez pristanka osobe predstavlja kršenje zakona o zaštiti osobnih podataka.

Globalni i nacionalni podaci
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj je do danas prijavljeno nekoliko tisuća slučajeva HIV infekcije, s tendencijom stabilizacije novih dijagnoza. Na globalnoj razini UNAIDS postavlja cilj 95-95-95 – 95% zaraženih da zna svoj status, 95% dijagnosticiranih da prima terapiju i 95% na terapiji da ima nedetektabilnu virusnu razinu. Svake godine, 1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, koji služi kao podsjetnik na važnost prevencije, solidarnosti i uklanjanja stigme.

Prevencija na razini zajednice
Sustavna prevencija HIV-a uključuje edukaciju mladih u školama o spolnom zdravlju i sigurnom spolnom ponašanju, programe smanjenja štete za osobe koje injektiraju droge te promicanje redovitog testiranja kao sastavnog dijela brige o zdravlju. Kada testiranje postane prihvaćena društvena norma, a ne izvor srama, HIV se lakše otkriva, liječi i zaustavlja njegovo daljnje širenje.